Tijekom života ne gledamo na stvari koje imamo, nego na sve ono što nam nedostaje. Meni nikada ništa nije nedostajalo, ali kada sam imao gotovo sve, izgubio sam ono najvažnije, člana obitelji, svoga oca.
Za života je toliko toga napravio za mene, moje odrastanje, školovanje. Svašta sam pokušavao raditi, ali se nigdje nisam pronalazio, od tečaja za bagerista, bauštele, rada u pekari, na farmi i još mnogo toga. Tek tada sam shvatio što želim i da bez njega i moje majke ne bih bio na fakultetu, ne bih ga završio i ne bih se bavio ovime čime se danas bavim.
Svaka smrt je novi početak. Svaka smrt nam nešto oduzme, ali i nešto daje. Nikada prije nisam tako gledao na to. Dva mjeseca sam svaki dan s obitelji išao u bolnicu, toliko izmoljenih molitvi, toliko teških, ali i lijepih trenutaka u isto vrijeme, i na kraju tišina, praznina. Kao što je Isus uskrsnuo, tako će i svatko tko u njega vjeruje. Tada smo povjerovali. Svi smo doživjeli stvari koje ne možemo riječima opisati. Nitko tko to nije prošao ne može to razumjeti. Samo znamo da je ovo jedina istina, da je Bog s nama, a da je on s Njim.
Svatko od nas ima dva oca kada se rodi, zemaljskog i nebeskog. Moja su oba na nebu, ali njihova prisutnost nikada nije bila veća. I nisam sam. Tko god vjeruje, nikada neće biti sam. To su glavne stvari kojima će se voditi ova web stranica, istinom i u Božje ime. Nitko ne može biti kao On, niti razmišljati kao On, niti to možemo pojmiti, ali svakim se danom možemo truditi biti bolji, jedni prema drugima, bolji prema sebi i živjeti s molitvom.